Saborna crkva u Vranju
Saborna crkva Svete Trojice u Vranju je glavni i najveći pravoslavni hram u Vranju i središnja crkva Vranjske eparhije Srpske pravoslavne crkve.
Istorijat
Današnji Saborni hram Svete Trojice nalazi se na mestu starije crkve.
Krajem 18. i početkom 19. veka nastupio je privredni uspon Vranja koji je pratio buđenje i građanske i srpske nacionalne svesti, ali i obnove verskog života, posle ukidanja Pećke patrijaršije.
Velika Saborna crkva je građena uz pomoć vranjskog paše Huseina - "velikog prijatelja Srba", što je veoma smetalo domaćim Turcima. Turci i Arnauti iz okoline su čak na Spasovdan 1843. godine opljačkali hrišćane i oskrnavili crkve po varoši.
Pod uticajem međunarodne javnosti i diplomatskih predstavnika, ali i po zahtevu Vranjanaca, Porta je pohvatala i kaznila pobunjenike. Carska komisija procenila je štetu za porušenu Sabornu crkvu. Kako šteta nije isplaćena to su Vranjanci pregli i sopstvenim sredstvima i rabotom podigli novu crkvu, po svemu sudeći, na temeljima prethodne. Crkva je građena 1858-1860. Graditelj crkve bio je Kosta Damjanov, a poticao je iz poznate mijačke porodice u debarskom kraju, dok je njegov brat izradio oltarsku pregradu.
Ikonostas i ikone
Slikarski deo posla na ikonostasu Crkvena opština je poverila Dimitru Krsteviču - Diču, zografu, tada najpoznatijem i najdarovitijem ikonopiscu u vardarskoj Makedoniji. U periodu od 1844. godine do 1866. on je naslikao veći broj ikonostasnih celina i pojedinačnih ikona. Tako je postao najplodniji majstor poznovizantijskog ikonopisa prožetog, tek uplivima italokritskog manira sa dekorativno prihvaćenim "baroknim" ukrasima, ali i sa izrazitim smislom za, uslovno rečeno, realističko modelovanje inkarnata svetiteljskih likova.
Na ikonostasu Saborne crkve u Vranju naslikao je prestone i praznične ikone, likove apostola i celivajuće ikone, dok su slike u soklu, carske dveri i Krst Hristovog raspeća slikali drugi ikonopisci, znatno slabijih slikarskih mogućnosti.
Izvori
- Članaka SANU o Sabornoj crkvi
Spoljašnje veze
- Eparhija vranjska Arhivirano 2012-01-03 na Wayback Machine-u
- Turistička organizacija Požarevca Arhivirano 2012-02-09 na Wayback Machine-u
- Eparhija Braničevska - "Sabornost"
- p
- r
- u
Temišvar (1745—1748) • Sremski Karlovci (1758—1762) • Sentandreja (1756—1763) • Pakrac (1743—1768) • Vršac (1728—1785) • Dalj (1799)
Karlovac (1785—1803, 2001—2007) • Požarevac (1819—1823) • Šibenik (1810—1827) • Šabac (1826—1831) • Zaječar (1834) • Kraljevo (1824—1839) • Beograd (1837—1845) • Novi Sad (1851) • Vranje (1858—1860) • Zagreb (1866) • Niš (1856—1872) • Mostar (1863—1873) • Sarajevo (1859—1874) • Nikšić (1875—1880) • Kragujevac (1869—1884) • Prizren (1856—1887) • Bosanski Petrovac (1890)
Kruševac (1885—1904) • Banja Luka (1925—1929, 1993—2004) • Nova Gračanica (1977—1984) • Podgorica (1993-1999) • Toronto (1986—2000)
Valjevo (1992—) • Zvornik (2011—)
